Josipa

1

Je uljudno distancirana da je ne pogodi gripa,

2

Stoji mirno poput mramora, ko’ da je od jednog kip-a,

3

Kad govori tiho, tek se čuje laka škripa.

4

Misli su joj jasne, nema zbunjenog otkipa.

5

Uvijek bira pažljivo među svojih najužih ekipa.

6

Duboko razmišlja, prati tragove arhitipa.

7

Riječi su joj nježne, mekane poput lipa.

8

Znanje svuda dijeli, ljude mudro posipa.

9

Istinu traži, svijet oko sebe ispipa.

10

Ne oslanja se na sreću ili pukog tipa.

11

Pamti važne stvari, nema straha od čipa.

12

Život promatra bistro, sve oko sebe opipa.

 

Josipa

Pjesma “Josipa” oslikava lik izuzetne žene kroz dvanaest stihova ispisanih rimovanim distisima, u kojima se ističe njezina snaga, mudrost i distancirana gracioznost. Kroz svaku strofu pažljivo gradim portret osobe koja odiše mirnoćom, razboritošću i dubokom promišljenošću.

Već prvi stih “Je uljudno distancirana da je ne pogodi gripa” sugerira Josipinu samodisciplinu i promišljenost – ona se ne povlači iz straha, već iz potrebe za odgovornim djelovanjem. Njezina distanca nije hladna, nego dostojanstvena. Nastavak u drugom stihu: “Stoji mirno poput mramora, ko’ da je od jednog kip-a” dodatno naglašava njezinu postojanost i emocionalnu stabilnost – ona je poput spomenika koji odolijeva vremenu i nedaćama.

U trećem stihu, njezina tiha prisutnost postaje izražaj njezine nenametljivosti, ali i snage: “Kad govori tiho, tek se čuje laka škripa.” Čak i kad šuti, Josipa komunicira – njezina šutnja ima težinu. Njezine misli su jasne i strukturirane (stih 4), a društveni krug odabran s mjerom (stih 5), što ukazuje na njezinu visoku razinu samosvijesti.

Stihovi koji slijede ističu njezinu misaonu dubinu i filozofsku notu. “Duboko razmišlja, prati tragove arhitipa” pozicionira Josipu kao osobu koja razumije šire obrasce stvarnosti i traga za univerzalnim značenjima. Njezina komunikacija je nježna i puna poštovanja (stih 7), a znanje ne čuva za sebe, već ga širi “mudro” među ljudima (stih 8), što svjedoči o njezinoj altruističkoj naravi.

U potrazi za istinom (stih 9), Josipa ne vjeruje slijepoj sreći niti površnim tipovima – ona je racionalna i principijelna (stih 10). U svijetu tehnologije, ona se ne boji nadzora ni kontrole jer “pamti važne stvari” i ima jasan identitet (stih 11). Naposljetku, njezin pogled na život je bistar i budan – ona “sve oko sebe opipa”, čime završni stih zaokružuje njezinu sliku kao žene koja živi svjesno, promišljeno i s prisutnošću u svakom trenutku.

Pjesma “Josipa” kroz igru riječi, ritam i suptilnu simboliku prikazuje ideal žene koja je istovremeno nježna i snažna, tiha i mudra, povučena ali prisutna. Ona je simbol postojanosti, znanja i unutarnje slobode, a kroz jednostavne stihove stvaram snažan dojam i ostavlja čitatelja s osjećajem poštovanja i divljenja prema toj posebnoj osobi.

 

---

Dalibor Katić

---

Udruga “Putokaz”

Server – MyDataKnox