Fokalna (parcijalna) simptomatska epilepsija s jednostavnim parcijalnim napadajima (G40.1): Uzroci, simptomi i mogućnosti liječenja
Fokalna (parcijalna) simptomatska epilepsija (ICD-10 šifra G40.1) odnosi se na epileptičke poremećaje kod kojih napadaji potječu iz određenog dijela mozga, a povezani su s prepoznatljivim oštećenjem ili poremećajem mozga. Ovi napadaji nazivaju se “jednostavni parcijalni napadaji” jer ne uzrokuju gubitak svijesti. U nastavku istražujemo uzroke, simptome, dijagnostičke postupke i terapijske mogućnosti za ovu vrstu epilepsije.
Što je simptomatska fokalna epilepsija?
Simptomatska fokalna epilepsija razlikuje se od idiopatske po tome što je uzrokovana specifičnim oštećenjem mozga, poput tumora, traume ili moždanog udara. Napadaji se javljaju zbog abnormalne električne aktivnosti u jasno određenom području mozga, pri čemu pacijent ostaje svjestan tijekom epizode.
Uzroci simptomatske fokalne epilepsije
Fokalna simptomatska epilepsija često ima prepoznatljive uzroke, uključujući:
- Traume mozga: Ozljede glave koje izazivaju oštećenje tkiva.
- Tumori mozga: Benigni ili maligni tumori koji utječu na neuronsku funkciju.
- Neurološke infekcije: Meningitis, encefalitis ili apscesi.
- Cerebrovaskularne bolesti: Moždani udar ili ishemija.
- Razvojne malformacije: Nepravilnosti u strukturi mozga prisutne od rođenja.
Simptomi jednostavnih parcijalnih napadaja
Jednostavni parcijalni napadaji uzrokovani su aktivnošću u specifičnom dijelu mozga i obično uključuju:
- Motorne simptome: Trzaji mišića, ukočenost ili nevoljno kretanje udova.
- Senzorne simptome: Neobični osjeti poput trnaca, promjene u vidu, mirisu ili okusu.
- Autonomne simptome: Ubrzan rad srca, osjećaj mučnine ili valovi topline.
- Psihičke simptome: Déjà vu, strah, osjećaj “odvojenosti” ili promjene u percepciji.
Pacijent ostaje potpuno svjestan tijekom ovih napadaja, što ih razlikuje od drugih oblika epilepsije.
Dijagnoza simptomatske fokalne epilepsije
Za preciznu dijagnozu potrebno je detaljno procijeniti povijest bolesti, simptome i provesti dodatne pretrage:
- Elektroencefalografija (EEG): Otkriva abnormalne moždane valove u zahvaćenom području.
- Slikovne metode:
- MRI: Pomaže u otkrivanju tumora, ožiljaka ili malformacija.
- CT: Koristi se za brzo otkrivanje traume ili akutnih lezija.
- Neuropsihološka procjena: Procjenjuje učinke epilepsije na kognitivne funkcije.
Liječenje simptomatske fokalne epilepsije (G40.1)
- Farmakološka terapija
- Antiepileptici: Lijekovi poput karbamazepina, okskarbazepina ili fenitoina često su prvi izbor. Cilj terapije je smanjenje učestalosti i intenziteta napadaja.
- Kirurško liječenje
- Kada je uzrok epilepsije jasno lokaliziran, poput tumora ili ožiljka, kirurško uklanjanje može biti opcija za potpuno izlječenje.
- Neurostimulacija
- U slučajevima kada lijekovi i kirurgija nisu učinkoviti, neurostimulacijske metode, poput vagusne nervne stimulacije (VNS), mogu pomoći u reguliranju napadaja.
- Promjene životnog stila
- Upravljanje stresom, održavanje redovnog rasporeda spavanja i izbjegavanje okidača poput alkohola.
- Zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost.
- Psihološka podrška
- Psihoterapija za upravljanje anksioznošću i depresijom.
- Edukacija pacijenta i obitelji o sigurnom upravljanju napadajima.
Prognoza i kvaliteta života
S odgovarajućim liječenjem i praćenjem, većina pacijenata s simptomatskom fokalnom epilepsijom može voditi kvalitetan život. Redoviti pregledi kod neurologa i pridržavanje terapije ključni su za uspješnu kontrolu napadaja.
Zaključak
Fokalna simptomatska epilepsija (G40.1) zahtijeva preciznu dijagnozu i individualizirani pristup liječenju. Pravodobno prepoznavanje simptoma i provođenje terapije mogu značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata. Ako sumnjate na ovu vrstu epilepsije, obratite se stručnjaku za neurologiju za daljnje smjernice.
Dalibor Katić