Psihijatrija
1
U tihom daljnjem kontinuitetu,
U mirnom, čvrstom legitimitetu,
Prestajem razmišljati o svijetu,
U kojem zadobivam tihu odštetu.
2
Od svakog dosad viđenog viđenja,
I službenog državnog ozakonjenja,
Odmaram um od teškog učenja,
I od znanstvenog, složenog usvojenja.3
Po ćudi trajno prekompliciran,
Izvana često zbunjen i sporan,
Polako blijedim kao ugašen ekran,
Uz lijekove pažljivo kompenziran.4
U mislima gromovita grmljavina,
S pitanjem: čija je ovo vladavina,
Sklanjam se daleko od šuma novina,
Gdje vrijedi samo suha gotovina.5
Uklanjam se od duboke bruke,
I svake nejasne, besmislene preporuke,
Od ljudi, vreve, gomile i buke,
U brižne, tihe medicinske luke.6
Izgubljen sam u složenom prijevodu,
Napušten, smješten u tihu odmazdu,
Polako brišem dugotrajnu nepravdu,
U toplom liječničkom, sigurnom gnijezdu.7
S dubokom tišinom nježno se mirim,
I sa svime važnim kad se upozorim,
Od Svevišnjeg na čas se odmorim,
Jer ni prema raju ne žurim.8
Izvana se traži hitan ekspres,
Jer svatko ima svoj blistavi kongres,
Pa nestaje tržišno natjecanje, stres,
I preostaje samo zdravlja interes.9
Ovdje je sve do zvjezdanog neba,
Postoji baš sve što čovjek treba,
Ni bogatstvo, ni blago mi ne treba,
Samo je važna ozdravljenja potreba.10
Ovdje ništa nije strogo moguće,
Ništa nije stalno obvezujuće,
Ne mora se boraviti ni kod kuće,
Važno je samo da bude iscjeljujuće.
Psihijatrija
Pjesma Psihijatrija poetski je dokument jedne unutarnje borbe, procesa ozdravljenja i mirenja sa svijetom kroz prizmu psihičkog stanja i sustava mentalnog zdravlja. Kroz deset strofa vodim čitatelja na introspektivno putovanje, gdje se razotkriva napetost između vanjskog svijeta — kaotičnog, komercijalnog, političkog — i unutarnjeg svijeta koji traži mir, tišinu i iscjeljenje.
Prva strofa otvara pjesmu odlučnim prekidom sa svijetom koji temelji svoje postojanje na nadoknadama, pravima i formalnostima. Ovdje ne negiram realnost, već se svjesno povlačim iz nje, tražeći dublju, osobnu istinu. Slijedi odmor od znanja, učenja i znanosti, čime se ukazuje na zasićenje racionalnim i potrebu za emocionalnim predahom.
Strofe koje slijede prikazuju duboko osoban osjećaj marginalizacije (“pseudo kompliciran”, “vanjski sporan”), ali i oblik obrambenog mehanizma — povlačenje u tišinu, sigurnost i liječničku skrb. Lijekovi i “sigurne medicinske luke” simboliziraju zaklon, ali i društvenu distancu, što ukazuje na složenost odnosa između pojedinca i sustava.
Posebno je dojmljiva strofa o grmljavini misli i odbijanju vijesti i novca, koja kritizira kulturu buke i kapitala. Tu se pojavljuje jasna kontrapozicija: nasuprot vanjskoj površnosti stoji unutarnja potraga za smislom. Pjesma ne glorificira bolest, ali priznaje njezinu funkciju — ona postaje filter koji razdvaja stvarno važno od trivijalnog.
Završne strofe donose smirenje. U njima se nazire prihvaćanje i pomirba: s Bogom, s tišinom, s nužnošću ozdravljenja. Napuštam sve društvene uloge (“kongres”, “karijera”, “natjecanje”) i nalazim vrijednost u iscjeljenju samom. Materijalno nestaje, a ostaje samo potreba za unutarnjim mirom.
U vremenu koje traži brzinu, učinkovitost i stalnu dostupnost, ova pjesma djeluje kao ljekovit poziv na pauzu, na povratak sebi. Psihijatrija nije samo prostor dijagnoze, već i metafora za mjesto gdje čovjek ponovno postaje — čovjek.
Dalibor Katić
Server – MyDataKnox