Aktiv i pasiv u hrvatskom jeziku – konstrukcija i primjeri
U hrvatskom jeziku glagoli se mogu upotrebljavati u aktivnom ili pasivnom obliku, ovisno o tome je li subjekt vršitelj ili primatelj radnje. Ova dva glagolska oblika imaju različitu funkciju u rečenici, a njihovo pravilno razumijevanje i korištenje pomaže u jasnoći i stilu izražavanja.
🔹 Što je aktiv?
Aktiv (također zvan glagolski aktiv) označava da subjekt vrši radnju.
📌 Konstrukcija:
Subjekt + glagol (u aktivnom obliku) + objekt (ako postoji)
📚 Primjeri:
-
Marko piše pismo.
-
Učitelj objašnjava lekciju.
-
Djeca čitaju knjige.
U svim navedenim rečenicama subjekt (Marko, učitelj, djeca) aktivno vrši radnju.
🔹 Što je pasiv?
Pasiv (ili trpni glagolski oblik) označava da subjekt trpi radnju – ne vrši je, već ju prima.
📌 Postoje dvije vrste pasiva:
-
Sintaktički pasiv (perifrastični pasiv) – koristi pomoćni glagol biti + trpni pridjev
-
Refleksivni pasiv – koristi se uz povratnu česticu „se”
✅ 1. Sintaktički pasiv – konstrukcija:
Subjekt (trpi radnju) + glagol „biti” (u odgovarajućem vremenu) + trpni pridjev + (od + vršitelj radnje)
📚 Primjeri:
-
Pismo je napisano od Marka.
-
Lekcija je objašnjena od učitelja.
-
Knjige su pročitane od djece.
U ovim rečenicama subjekt ne vrši radnju, već je objekt radnje koju netko drugi izvršava.
✅ 2. Refleksivni pasiv – konstrukcija:
Glagol (u aktivnom obliku) + se
(subjekt je u trećem licu i trpi radnju, a vršitelj često nije naveden)
📚 Primjeri:
-
Pismo se piše.
-
Lekcija se objašnjava.
-
Knjige se čitaju.
Ova konstrukcija je češća u svakodnevnom govoru jer je jednostavnija i ne zahtijeva navođenje vršitelja radnje.
🔍 Razlika u značenju: aktiv vs. pasiv
| Aktivna rečenica | Pasivna rečenica |
|---|---|
| Marko piše pismo. | Pismo se piše. / Pismo je napisano. |
| Učitelj objašnjava lekciju. | Lekcija se objašnjava. |
| Djeca čitaju knjige. | Knjige se čitaju. / Knjige su pročitane. |
U aktivu je naglasak na vršitelju radnje, dok je u pasivu naglasak na objektu radnje.
🧠 Zašto koristiti pasiv?
Pasiv se koristi kada:
-
nije poznato tko vrši radnju
-
vršitelj radnje nije važan
-
želimo istaknuti ono što je predmet radnje, a ne tko ju je učinio
✍️ Zaključak
Razlikovanje i pravilna uporaba aktiva i pasiva ključna je za točno i jasno izražavanje u hrvatskom jeziku. Aktiv daje snagu i izravnost rečenici, dok pasiv omogućava formalnost, objektivnost ili skrivanje vršitelja radnje.7