Glagolski predikat u hrvatskom jeziku – definicija, objašnjenje i primjeri
Glagolski predikat u hrvatskom jeziku – definicija, objašnjenje i primjeri
Što je predikat?
Predikat je jedan od temeljnih dijelova rečenice i govori što subjekt radi, što se s njim događa ili kakav on jest. Predikat može biti glagolski, imenski ili glagolsko-imenski.
Što je glagolski predikat?
Glagolski predikat je predikat koji je izražen glagolom u ličnom (osobnom) glagolskom obliku. On označava radnju, stanje ili zbivanje, koje subjekt vrši ili doživljava.
Kako prepoznati glagolski predikat?
Ako je glagol u rečenici konjugiran (prilagođen osobi i broju) i samostalno nosi značenje radnje ili stanja, tada se radi o glagolskom predikatu.
Primjeri glagolskog predikata:
-
Ana čita knjigu.
-
„čita“ → glagolski predikat (3. lice jednine, prezent)
-
-
Mi smo stigli na vrijeme.
-
„smo stigli“ → glagolski predikat u perfektu (1. lice množine)
-
-
On će trčati sutra.
-
„će trčati“ → glagolski predikat u futuru I (3. lice jednine)
-
-
Djeca su se igrala u parku.
-
„su se igrala“ → glagolski predikat u perfektu (3. lice množine)
-
Vremena u kojima se koristi glagolski predikat
Glagolski predikat može biti u svim glagolskim vremenima:
-
Prezent: učim, pišeš, gledaju
-
Perfekt: sam došao, smo vidjeli
-
Futur I: ću učiti, će doći
-
Pluskvamperfekt: bio sam čitao
-
Futur II: budem pročitao
-
Aorist i imperfekt (rjeđe, uglavnom u književnom jeziku): rekoh, čitah
Glagolski predikat i pomoćni glagoli
Kod složenih glagolskih vremena (perfekt, pluskvamperfekt, futur…) glagolski predikat se sastoji od pomoćnog glagola (biti, htjeti) i glavnog glagola u participu ili infinitivu.
Primjer:
-
Bio sam učio. → „bio sam“ (pomoćni glagol), „učio“ (glavni glagol)
Razlika između glagolskog i imenskog predikata
Vrsta predikata | Glagolski predikat | Imenski predikat |
---|---|---|
Obilježen čime? | Glagolom (radnja, stanje, zbivanje) | Glagol „biti“ + imenska riječ |
Primjer | Pišem zadaću. | On je učenik. |
Zaključak
Glagolski predikat je osnovni dio rečenice koji izražava radnju, stanje ili zbivanje glagolom u ličnom obliku. Može biti jednostavan (npr. ide) ili složen (npr. je otišao). Razlikuje se od imenskog predikata po tome što ne koristi imenski dio, nego sâm glagol nosi značenje.