Glup, gluplji i najgluplji
1
Bio u biblioteci,
Pa nije jasno djeci,
Šta znači samo ne reci,
Pa sebe se odreci.
2
Jer je nastavnik besciljan,
Ne bi mu bio umiljan,
Jer sam jako ozbiljan,
I s tim zbiljan.
3
Potrebna je operacija,
Jer loša je birokracija,
Pa mi pada koncentracija,
Zbog svi mojih inspiracija.
4
Brzo se poduzetniče pokolebaš,
S tim kako lovu vrebaš,
Pa ti ne ide kako trebaš,
Sve dok ponovno ne zatrebaš.
5
Ako ne možeš skužit,
Nemoj me tužit,
Ja odlučujem s ću se družit,
I tko će mi se pridružit.
6
Među svim bolestima,
Uzrok je u znanostima,
Pa s vrijednostima,
Mora da sve štima.
7
Tko ima kakav izgled,
Daje odgovor ugled,
S kojim krivi pogled,
Traži viši nadgled.
8
Loš sam ispao,
Jer bi se ne tko napumpao,
S čim je upao,
I od svega otpao.
Glup, gluplji i najgluplji
Govoreći u prvom licu, svjesno preuzimam ulogu onoga koji je proglašen glupim – ne zato što ne misli, nego zato što misli drugačije. Već na početku, u prostoru biblioteke, simbolu znanja i reda, osjećam raskorak između onoga što se uči i onoga što se razumije. Djeci nije jasno što znači šutnja, odricanje od ega, povlačenje u sebe. Znanje se gomila, ali mudrost izostaje. U tom nesporazumu ja se povlačim – ne kao poraz, nego kao obrana.
Suočen sam s nastavnikom bez smjera, autoritetom koji postoji, ali ne vodi. Moja ozbiljnost nije dobrodošla jer razotkriva besciljnost sustava. U svijetu u kojem se očekuje poslušnost, ja nudim zbilju – i zbog toga nisam umiljat. Ozbiljnost postaje teret, a istina smetnja.
Kako pjesma odmiče, tijelo i um počinju pokazivati znakove umora. Operacija više nije samo medicinski zahvat, nego metafora nužne promjene. Birokracija, ta iskrivljena biologija sustava, guši koncentraciju i rasipa inspiraciju. Ja nisam bolestan zato što sam slab, nego zato što previše opažam.
Poduzetništvo, lov na novac i brza rješenja razotkrivaju još jednu iluziju. Pokolebam se ne zato što ne znam, nego zato što vidim prazninu cilja. Sve dok se potreba ponovno ne pojavi, ljudi se gube u prividu uspjeha. Ja biram sporost, biram ne sudjelovati u toj utrci.
U toj točki postavljam granice. Ne tražim razumijevanje pod prijetnjom tužbe, ne nudim se svima. Ja odlučujem s kim ću se družiti i tko će me pratiti. Sloboda izbora postaje moj jedini stvarni kapital.
Bolesti, kako shvaćam, nisu samo biološke. Njihovi uzroci leže u znanostima, vrijednostima, pogrešno postavljenim mjerilima. Ako vrijednosti ne štimuju, ne štima ni čovjek. Sustav proizvodi simptome, a zatim se čudi posljedicama.
Izgled, ugled i nadzor otkrivaju površnost društva koje sudi po vanjštini. Pogled postaje kriv, a kontrola sve viša. Ja u tom svijetu ispadao sam loše jer nisam htio biti napuhan, umjetno ojačan, prividno moćan. Odbio sam upasti u kalup i zato sam ispao – ali sam ostao svoj.
Na kraju, naziv „glup“ prestaje biti uvreda. On postaje etiketa koju mi je društvo dalo jer nisam prihvatio njegove lažne pameti. Ako je glupost odbijanje licemjerja, tada sam kriv. Ako je najgluplji onaj koji vidi, ali ne pristaje – onda u toj tituli nalazim ironijski ponos.
Dalibor Katić
Korisni Linkovi:
udruga-putokaz.hr – Udruga “Putokaz” osnovana s ciljem pojedinačnog i grupnog liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije psihijatarski liječenih osoba i njihovih obitelji u izvaninstitucionalnim uvjetima.
margarita-veritatis.com – „Margarita Veritatis – istina destilirana do biti.“
an4polog.com – 10 Božjih Zapovjedi Kroz Život
dalibor-katic.com – Dalibor Katić za vaš uspjeh!
enumeratum.com – „Enumeratum – strukturirano znanje, bez kaosa.“
business-manager.biz – „Business Manager – kontrola, rast i odluke bez nagađanja.“
apologeticum.eu – Za Boga, Obitelj i Domovinu!
