Smisao
Ono što bi napisao,
Kakav je to posao,
U kojem je smisao,
Zbog čega bi za plesao.
1
Kad se pije kaže se u zdravlje,
Jer radi se mravlje,
U kojem je najbitnije zdravlje,
S kojim ide slavlje.
2
Ono u što ide ukazivanje,
Je takvo zajedničko udruživanje,
S kojim cjeloživotno obrazovanje,
Vodi prema cilju polako približavanje.
3
Potrebna je hitrost,
Uz koju ide hrabrost,
S kojom mudrost,
Daje svima oprost.
4
Vrhunska dijalektika,
Vodi kroz život fanatika,
U kojem visoka politika,
Nije samo statistika.
5
Sluša se dobro učitelj,
Jer vreba na prekršaj tužitelj,
Gdje smo svi kao obitelj,
Koju ima izumitelj.
6
Dobra jutarnja budnost,
Daje pred svima prednost,
Jer s njom ide pravednost,
Koja ima misijsku vrijednost.
7
Od TV spikera,
Pa do životnog partnera,
Najbitnija je vjera,
U kojoj se ima Božanstvena mjera.
8
Zbog čega da se udari,
Jer se nikog ne može da prevari,
Jer nikakve stvari,
Ne mogu da se zanemari.
9
Analitički diskurs,
Razčlanuje zamrs,
Gdje resurs,
Drži kurs.
10
U situacijskom burom,
Dobiva se nesporazum nagodbom,
Pa se ide kući gdje dom,
Gdje sve ovisi o dohotkom.
Smisao života kroz stihove – moj osobni put prema istini
Uvod: Zašto pišem o smislu
Pjesma “Smisao” nije nastala iz praznine, nego iz unutarnje potrebe da razumijem vlastiti život. Svaki stih nosi komadić mene, mojih uvjerenja i dilema. Ovaj tekst nije samo pojašnjenje pjesme – to je moj osobni esej o tome kako živim i što me vodi.
Pisanje kao ples smisla
Kad pišem, osjećam se kao da plešem – ne fizički, nego duhovno. Svaka riječ ima ritam, a svaka rečenica traži svoju svrhu. Pisanje za mene nije posao, već potraga. A smisao se rađa onda kada osjetim da ono što stvaram ima vrijednost – za mene, ali i za druge.
Rad, zdravlje i slavlje – trokut postojanja
U stihu o mravljem radu prepoznajem svakodnevicu. Radim tiho, uporno, bez buke – ali samo ako imam zdravlje. A kada zdravlje služi, svaki trud ima smisla. Tada i najmanji uspjeh postaje razlog za slavlje. Bez zdravlja nema ni pravog rada, ni radosti.
Zajedništvo i cjeloživotno učenje
Vjerujem u moć zajedništva. Učenje nije rezervirano za školu – ono traje cijeli život. Svaka nova spoznaja približava me cilju. Kad učimo zajedno, rastemo i kao pojedinci i kao društvo. To je temelj duhovnog i profesionalnog razvoja.
Hitrost, hrabrost i mudrost – formula za oprost
Tri riječi koje me vode su: brzina, hrabrost i mudrost. Brzina donosi učinkovitost, hrabrost probija strahove, a mudrost nadilazi sve. Kada te tri sile djeluju zajedno, nastaje oprost – najviši čin ljudske veličine.
Politika nije samo statistika – ona je odgovornost
U vremenu kada se politika često svodi na brojke, ja vjerujem u dijalog. Visoka politika bi trebala biti visoka po duhu – služenje ljudima, a ne vladanje nad njima. I zato pjesmom podsjećam da politika ima dušu – kad je vodi istina.
Učitelj, tužitelj i obitelj – sustav u kojem živimo
Svi učimo. Svi griješimo. Ali i svi pripadamo nekoj obitelji – doslovno ili simbolički. Sustav nas gleda, ali mi imamo moć stvarati. Svaki čovjek je mali izumitelj – ako mu se da prostor da slobodno misli i djeluje.
Buđenje s pravednošću u srcu
Jutarnja budnost nije samo fizička spremnost, nego i duhovna bistrina. Pravednost je unutarnji kompas koji mi pomaže da svakog dana donosim ispravne odluke. Ona je više od vrijednosti – ona je misija.
Vjera i božanska mjera u svakodnevici
Od malih stvari do velikih odluka – vjera mi daje ravnotežu. Ona nije slijepa, već svjesna. Vjerujem u nešto više, ali i u ljude. U toj vjeri nalazim mjeru svega – i boli, i nade, i smisla.
Istina se ne može prevariti
U svijetu punom laži, istina ostaje čista. Ne možeš udariti po stvarnosti a da ne osjetiš posljedice. Nema skrivanja. Sve se vidi, sve ostaje zapisano – u djelima, riječima, pogledima.
Zbunjenost, resursi i povratak domu
Život je često zbunjen, pun konflikata. No, kroz analizu i razum, dolazimo do nagodbi – unutarnjih i vanjskih. Na kraju se sve vraća na dom – mjesto sigurnosti, mira i vrijednosti. A dom, u širem smislu, ovisi o onom što stječemo – ne samo novcem, već iskustvom i ljubavlju.
Zaključak: Moj smisao i tvoje pitanje
Ova pjesma je moj pokušaj da dam odgovor na vječno pitanje: “Zašto živim?” Ne tvrdim da znam sve, ali sam siguran u jedno – smisao nije izvan mene, nego u meni. I dokle god pišem, učim i vjerujem, znam da sam na putu.
Dalibor Katić
Autodjelovi – AutoNETT
Server – MyDataKnox