Dosada
1
Radi mi nerva,
Jer mi je sve kao konzerva,
Što je bilo isprva,
Sad mi je rezerva.
2
U početku predivno,
Sad jer je sve javno,
Jer je bilo davno,
Više mi nije glavno.
3
Treba mi lijek,
Jer mi to nije zauvijek,
Iako je tu oduvijek,
Ja sam samo čovjek.
4
Dobro mi dođe limunada,
Jer sve do sada,
Kao i ne kada,
Potrebna je za to naknada.
5
Kad mi padne šećer,
Ja sam onda rančer,
Jer prošlo je sve od jučer,
Nakon što je došla večer.
6
Izbjegava se doći groblju,
Bolje je ići svojem živom osoblju,
Jer i u proteklom prethodnom razdoblju,
Mi je kao najgorem roblju.
7
Čuje se tišina sve glasnije,
U svom krugu sve točnije,
Sve kao prije i ranije,
Samo manje produktivnije.
8
Ona je tu tjeskobno,
I postoji kao ne što kobno,
Dolazi svojevremeno i svojedobno,
Iz koje proizlazi sve zlobno.
9
Iako je misao sumanuta,
Neka je ne volja izbjegnuta,
I stalno nebrojeno bezbroj puta,
Ponavlja se ista ruta.
10
Tu mi ne treba pomoć,
Jer je u pitanju moć,
Kao i nekoć,
Čeka se da padne noć.
Opis
Dosada za mene nije samo prolazno stanje, nego trajni osjećaj koji se tiho uvlači u svakodnevicu. Ona ne dolazi naglo, nego se nakuplja, poput zraka u konzervi – sve je zatvoreno, predvidljivo i bez svježine. Ono što mi je nekada bilo novo, uzbudljivo i važno, s vremenom je izgubilo smisao i postalo tek rezerva, nešto čemu se vraćam bez stvarne želje. U toj promjeni prepoznajem vlastitu slabost, ali i neumoljivost vremena.
U početku je sve imalo sjaj, ali kad je postalo javno, ponavljano i davno, više nije bilo moje. Dosada se rađa upravo u toj istrošenosti iskustva. Nije problem u tome što se stvari događaju, nego u tome što se više ne osjećam uključenim. Shvaćam da mi treba „lijek“, ne zato što je dosada bolest, nego zato što nisam stvoren da sve traje zauvijek. Ja sam samo čovjek, biće navike i zasićenja.
Sitnice poput limunade ili pada šećera simboli su mog pokušaja da se vratim u ravnotežu. Ponekad glumim snagu, rančera koji izdržava, ali istina je da me prošlost sustiže svake večeri. Noć postaje prostor suočavanja, vrijeme kad se tišina čuje najglasnije. U tom krugu ponavljanja sve je isto kao prije, samo manje produktivno, manje živo.
Izbjegavam „groblje“ – ne samo stvarno mjesto, nego i misli o potpunom kraju. Radije se okrećem živima, onima koji još nešto osjećaju, iako se često prema sebi odnosim kao prema najgorem roblju. Dosada me veže, ograničava i prisiljava da hodam istom rutom bez obzira na to koliko puta sam njome već prošao.
Ona je uvijek tu, tjeskobna i kobna, dolazi u svoje vrijeme i nosi sa sobom zlobu ravnodušnosti. Iako mi se misli ponekad čine sumanutima, pokušavam izbjeći nevolju i prihvatiti da se ponavljanje ne može u potpunosti izbjeći. U tome leži moja borba – ne tražim pomoć izvana, jer ovo je pitanje moći, unutarnje snage da izdržim još jedan ciklus.
Na kraju, ostaje čekanje noći. Ne kao bijeg, nego kao trenutak tišine u kojem mogu priznati sebi da dosada postoji, da me oblikuje, ali me ne mora u potpunosti definirati.
Dalibor Katić
Korisni Linkovi:
udruga-putokaz.hr – Udruga “Putokaz” osnovana s ciljem pojedinačnog i obiteljskog liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije psihijatarski liječenih osoba i njihovih obitelji u izvaninstitucionalnim uvjetima.
margarita-veritatis.com – „Margarita Veritatis – istina destilirana do biti.“
an4polog.com – 10 Božjih Zapovjedi Kroz Život
dalibor-katic.com – Dalibor Katić za vaš uspjeh!
enumeratum.com – „Enumeratum – strukturirano znanje, bez kaosa.“
business-manager.biz – „Business Manager – kontrola, rast i odluke bez nagađanja.“
