To je nezgodno 3
1
Osjećam se zabrinuto,
Ako je nešto ljuto,
Jer je zeznuto,
Pa se onda mora naprijed savinuto.
2
To je patološko,
A ne viteško,
Što je preteško,
Da ostane biološko.
3
Treba bit doživotno,
Ono što je sa životom ekvivalentno,
A ne iritantno,
Što se rješava pod hitno.
4
Ne može bit silno,
Nikako lojalno,
Ako je debilno,
Već samo naturalno.
5
To nije zdravo,
Iako nekima može bit pravo,
Jer je blesavo,
Zbog čega se kasnije nikom ne može reći bravo.
6
Sve nečisto,
Je prosto,
Za što se kaže da je bedasto,
I za čim se ne okreći često.
7
Sve birano,
Mora bit otjerano,
Jer je besmisleno komplicirano,
S čim se ne želi ići dalje zaprljano.
8
Naprijed dosljedno,
Iako je očigledno,
Da je previše oko mene čudno,
Umjesto da je čedno.
9
Ide se naprijed neustrašivo,
Iako ispred je malo jezivo,
Malo škakljivo,
Zbog čega se mora djelovat isključivo.
10
Askezno i trijezno,
Mora se reagirat rigorozno,
Jer to što je grozno,
Nije ljubazno.
11
Na kraju mora se ići samo križarsko,
Cinično i drsko,
Jer to mi je mrsko,
Što marsovcima i vanzemaljcima na zemlji je sve svemirsko.
To je nezgodno 3
Matej, glava 4
1
Tada Isusa odvede Duh u pustinju, da ga kuša đavao.
2
Postio je četrdeset dana i četrdeset noći. Tada ogladnje.
3
Onda pristupi k njemu kušač i reče: “Ako si Sin Božji, zapovjedi, da ovo kamenje
postane kruh!”
4 On mu odgovori: “Stoji pisano: Čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi,
što dolazi iz usta Božjih.”
5
Tada ga uze đavao sobom u Sveti grad, postavi ga navrh hrama
6
i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje, jer stoji pisano: Anđelima svojim naložio
je za tebe. Oni će te nositi na rukama svojim, da ne zapneš za kamen nogom svojom.”
7
Isus mu reče: “Stoji i pisano: “Ne kušaj Gospodina, Boga svojega!”
8
Tada ga uze đavao sobom na goru vrlo visoku. Tamo mu pokaza sva kraljevstva
svijeta s krasotom njihovom
1721
9
i reče mu: “Sve ovo dat ću tebi, ako padneš ničice i pokloniš mi se.”
10
Tada mu zapovjedi Isus: “Odstupi, sotono! Stoji pisano: “Gospodinu, Bogu
svojemu, klanjaj se i njemu jedino služi!”
11
Tada ga ostavi đavao, i gle, anđeli pristupiše, i služili su mu.
12
Kad je čuo Isus, da je Ivan zatvoren, skloni se u Galileju.
13
Ostavi Nazaret i nastani se u Kafarnaumu primorskom, u području Zebulunovu i
Naftalijevu.
14
Tako se je imala ispuniti riječ proroka Izaije:
15
“Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, kraj prema moru, s one strane Jordana,
pokrajina neznabožačka:
16
Narod, koji sjedi u tami, vidi svjetlost veliku; nad onima koji stoje u zemlji smrtne
sjene, sja svjetlost.”
17
Otada počne Isus propovijedati. Njegova je vijest bila: “Obratite se; jer je blizu
kraljevstvo nebesko.”
Prodaja stanova – Projekt-Stupnik
