Ima ne čistu savjest

1

Ne pomaže pretilost,

Kad dođe klonulost,

Jer do samouništenja oholost,

Sve vodi do kraja nažalost.

2

Jer se ne nalazi sebi sličnost,

Ne postoji etičnost,

Pa sebičnost,

Nije dobra za ekonomičnost.

3

Sva umješnost,

Je mala vremešnost,

Jer postoji grešnost,

Zbog koje propada uspješnost.

4

Propada sve znanstveniku specijalistu,

Ne umjerenom hedonistu,

Svijest nečistu,

Jer ne može doći na konačnu pistu.

5

Borbenu suštinu,

Ne čini skupštinu,

Koja taštinu,

Drži za svoju baštinu.

6

Pravom savjetu,

Ne dokučiv svijetu,

Izaziva u njemu sujetu,

Pri svakom posjetu.

7

Blaga otupljenost,

S kipovima zadivljenost,

Izaziva lijenost,

I od važnog odvojenost.

8

Osobna individualnost,

Je u društvu takva formalnost,

Čija seksualnost,

Izaziva katostrofalnost.

9

Povremena drskost,

Nije dobra ljudskost,

Jer njena niskost,

Izaziva udaljenu bliskost.

---

Ima nečistu savjest

U današnjem vremenu, dok se društvo suočava s nizom izazova i moralnih dilema, jedna pjesma ističe važnost suočavanja s vlastitom savješću. “Ima nečistu savjest” nije samo pjesma, već duboki pogled u srž ljudskog postojanja, podsjećajući nas na važnost etike, samopouzdanja i suosjećanja.

U ovoj poeziji ističem kako pretilost uma nije rješenje za klonulost, niti oholost vodi do samouništenja. U svijetu gdje nedostaje etičnosti, a prevladava sebičnost, čini se da gubimo temelje uspjeha i sreće. Svaka linija pjesme nosi teret dubokih istina koje oslikavaju suvremeno društvo.

Kroz stihove se provlači tematika odgovornosti pojedinca prema društvu, ističući kako se borba za istinsku suštinu ne može voditi putem taštine ili otupljenosti. Umjesto toga, pozivam na introspekciju i suočavanje s osobnim slabostima kako bi se izbjegla udaljenost od suštinskih vrijednosti.

Slojevitost pjesme leži u njenom pozivu na moralnu obnovu, podsjećajući nas da individualnost nije izolirani entitet, već duboko povezana s kolektivnim prosperitetom. Izazivajući tradicionalne norme i stavljajući ih pod povećalo, ova poezija poziva na promjenu, na putu ka čišćoj i moralnoj savjesti.

“Izaziva udaljenu bliskost” – ova kontradikcija može se tumačiti kao poziv na suosjećanje i povezanost, čak i u svjetlu društvenih barijera i osobnih slabosti. Kroz ovu pjesmu, nas pozivam na introspekciju i djelovanje, podsjećajući nas da je čista savjest ključ za harmoniju i napredak, kako pojedinca tako i društva u cjelini.

 

Branim se afektivno 1

1

Jer ne štimaju slagalice,

Došli do krivog zaključka pristalice,

Pa nepoznati ljudi unijeli mi se u lice,

Kao da su potrebne za uši slušalice.