Pjesma o ničemu
1
Živi nizašto,
Htio bi ne zna što,
Niti pošto,
Skriva se vješto.
2
Stanište mu je nigdje
Isto mu je svagdje,
Nema šta da uvidje,
Sve je tuđe.
3
Upoznat ćeš ga nikad,
Možeš ga srest ponekad,
Ne znaš s njim dokad,
Mijenja se katkad.
4
Ne možeš bit s njim dobar nikako
Djeluje opako,
Jako,
Svakojako.
5
Ni koliki,
Neizmjerno veliki,
Više liki,
Ne postoji po logici.
6
Ne može ga zamijenit nikoji,
Ne može da se udostoji,
Sve mu loše stoji,
Nestvaran da postoji.
7
Nikakvog je karaktera,
Može da te otjera,
Nije ga još ulovila kamera,
Nije ga pogodila još afera.
8
Ne možeš ga se posjedovat jer će zbog ljubavi uvijek biti ničiji,
Ne pripada nikakvoj frakciji,
U akciji,
Sve opasniji,
9
Nije mu ravan nitko i ništa mu nije ravno,
Djeluje jednostavno,
Relativno,
Sve je bilo davno.
10
Dolazi od nikud,
Pa onda on je od kud,
Ima ga svakud,
Mora doći odnekud.
11
Ne stidi se nikoga i ništa se ne stidi,
Nema ga u piramidi,
Ne može nitko da ga vidi,
Što je bilo više ne vridi.
12
Milosrdan je prema nikomu i ničemu,
Nema ga na nikakvom prijemu,
Nema dilemu,
Nema niti neku shemu.
13
Priča o nikomu i ničemu,
Nema tremu,
Ne treba to njemu,
Da otvori temu,
14
Ne možeš ga dozvati,
Niti na njega računati,
Ne možeš on postati,
Niti ga se gledati.
15
Dobar je s nikim i s ničim,
Nikako s njim da naučim,
Malo se od njega zgrčim,
Najbolje da zbog toga crnčim.
16
Stvoren je od nikoga i građen je od ničega,
Od svega postojećega,
Od njega,
Nema većeg ega.
Marko 9
14
Kad dođoše k učenicima, vidješe veliko mnoštvo naroda oko njih i književnike u
prepirci s njima.
15 Čim ga ugleda sav narod, bio je posve iznenađen, pohrli k njemu i pozdravi ga.
16
On ih upita: “O čemu se prepirete s njima?”
17
Jedan iz naroda odgovori mu: “Učitelju, dovedoh k tebi sina svojega; on je
opsjednut od duha nijemoga,
18
Kad ga uhvati, baca ga na zemlju, a on se pjeni, škripi zubima i postane ukočen.
Zamolih učenike tvoje, da ga istjeraju; ali oni ne mogoše.”
19
On im reče: “O rode nevjerni! Kako ću još dugo biti s vama? Kako ću još dugo
podnositi vas? Dovedite ga k meni!”
20 Dovedoše ga k njemu. Čim ga ugleda duh, počne ga tresti. On pade na zemlju,
počne se valjati i pjeniti.
21
Tada upita oca njegova: “Kako već dugo ima on to?” On odgovori: “Od djetinjstva.
22 Često ga je već bacao u oganj i u vodu, da ga pogubi. Ako ti što možeš, smiluj nam
se i pomozi nam!”
23 Isus mu reče: “Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome, koji vjeruje.”
24
Odmah povika otac dječakov sa suzama: “Vjerujem, pomozi mojemu nevjeru!”
25
Kad vidje Isus, da se narod sve više stječe, zaprijeti duhu nečistome i reče mu:
“Duše nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: “Izađi iz njega i ne vraćaj se više nikada
natrag u njega!”
26
Povikavši i izlomivši ga vrlo izađe. On je ležao kao mrtav, tako da su mnogi rekli:
“Mrtav je.”
27
Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade.
28
Kad je došao u kuću, upitaše ga učenici njegovi nasamo: “Zašto ga mi ne mogosmo
istjerati?”
29
Odgovori im: “Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!”
Dizajner, Sistemski i mrežni administrator, Razvojni Programer, Specijalist za Internet Marketing i Prodaju
Pjesma o ničemu
Dalibor Katić
Prodaja stanova – Projekt-Stupnik
Server – MyDataKnox
