To je nezgodno 1
1
Ono što je očigledno,
Da bijedno jedno,
Može bit neugodno,
Ako je navodno nepregledno.
2
To nije slučajno,
Ako se nalazimo dobrovoljno,
Zbog čega ne treba se ponašat nepristojno,
Ljubav nije nešto poslovno prodajno.
3
Ako je nešto vječno,
Ne mora drugom bit romantično,
Ako je i malo nelogično,
Jer treba bit između ostalog i sočno.
4
Neka ti bude sve zvučno,
Ali ako nije posljedično,
To je nepraktično,
Zbog čega se dalje ne može ići entuzijastično.
5
Ako sam ti netko tko te hoće znatiželjno,
Ono ne treba bit pogibeljno,
Nemojmo se ponašat neozbiljno,
Da bi se osjećali zadovoljno.
6
Ne treba nam okultno,
Da ne bi bili odsutno,
Što je nespretno,
Ako se dalje ide dalekometno.
7
Nešto nam je slično,
Skupa nam je odlično,
Iako oko nas je neprilično,
Ako se na to ne obaziremo onda samo trenutačno.
8
Zajedno normalno,
Osjećamo se fenomenalno,
Jer to što smo zajedno nije nezahvalno,
Već i realno i virtualno.
9
Jedno od drugog nezavisno,
Ipak jedno s drugim povijesno,
Pa ne bi trebali radit ništa neumjesno,
Što nije životopisno.
10
To je turobno,
Što može bit i pogubno,
Jer je i neudobno,
Ako se svodi na robno.
To je nezgodno 1
Matej, glava 4
1
Tada Isusa odvede Duh u pustinju, da ga kuša đavao.
2
Postio je četrdeset dana i četrdeset noći. Tada ogladnje.
3
Onda pristupi k njemu kušač i reče: “Ako si Sin Božji, zapovjedi, da ovo kamenje
postane kruh!”
4 On mu odgovori: “Stoji pisano: Čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi,
što dolazi iz usta Božjih.”
5
Tada ga uze đavao sobom u Sveti grad, postavi ga navrh hrama
6
i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje, jer stoji pisano: Anđelima svojim naložio
je za tebe. Oni će te nositi na rukama svojim, da ne zapneš za kamen nogom svojom.”
7
Isus mu reče: “Stoji i pisano: “Ne kušaj Gospodina, Boga svojega!”
8
Tada ga uze đavao sobom na goru vrlo visoku. Tamo mu pokaza sva kraljevstva
svijeta s krasotom njihovom
9
i reče mu: “Sve ovo dat ću tebi, ako padneš ničice i pokloniš mi se.”
10
Tada mu zapovjedi Isus: “Odstupi, sotono! Stoji pisano: “Gospodinu, Bogu
svojemu, klanjaj se i njemu jedino služi!”
11
Tada ga ostavi đavao, i gle, anđeli pristupiše, i služili su mu.
12
Kad je čuo Isus, da je Ivan zatvoren, skloni se u Galileju.
13
Ostavi Nazaret i nastani se u Kafarnaumu primorskom, u području Zebulunovu i
Naftalijevu.
14
Tako se je imala ispuniti riječ proroka Izaije:
15
“Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, kraj prema moru, s one strane Jordana,
pokrajina neznabožačka:
16
Narod, koji sjedi u tami, vidi svjetlost veliku; nad onima koji stoje u zemlji smrtne
sjene, sja svjetlost.”
17
Otada počne Isus propovijedati. Njegova je vijest bila: “Obratite se; jer je blizu
kraljevstvo nebesko.”

