Šta je bitno 2
1
Hoću je posebno,
A da nebudne kobno,
Kao nešto prijeko potrebno,
Da na kraju bude ipak sve čarobno.
2
To suosjećajno,
Neka bude trajno,
Jer kao to značajno,
Prvo je nešto ciljno.
3
Načelno,
Neka bude stalno,
I da nije diskutabilno,
Već istinski globalno.
4
Da se izbjegne ono kirurško,
Što je vraško,
Neka je teško,
Jer se treba bit muško.
5
Idem direktno,
Ako treba sućutno,
Jer štetno,
Do daljnjeg može bit konzekventno.
6
Ne bi se trebalo gledat revolucionarno,
Kako neki gledaju na to prezirno,
Jer ne treba bit sporno,
Ako je strukturno.
7
Svaki u svojim okolnostima uvjetno,
Jedno drugom djelujemo suprotno,
Iako je jedno i drugo pametno,
Ipak neka je samodostatno.
8
Malo fleksibilno,
Uz to neka je zahvalno,
Neka bude realno,
Bez čega se ne može bit lojalno.
9
Ako smo nezavisno,
Zajedno do kasno,
Jer može bit žalosno,
Ako nismo za jedno jasno.
10
Sveprisutno,
Nismo jedno prema drugom inertno,
Već nasuprot nešto jako primjetno,
I stalno vidljivo pokretno.
11
Naprijed nepokolebljivo,
Jedno bez drugog nezamislivo,
Mora bit isplativo,
Što mora bit razumljivo.
12
Nju samo navodno,
Kažu poštujem je usrdno,
A ona je meni nešto neophodno,
S kojom mi nije svejedno.
13
Na suncu svjetlosno,
S njom samosvjesno,
Mora bit jasno,
Zbog čega se osjećam krasno.
14
Jedno drugom slično,
Slažemo se točno,
Što je ključno,
Bez čega ne postoji beskonačno.
15
Jednoglasno,
Jedno s drugim odnosno,
Zajedno korisno,
Iza nas je sve ipak izvrsno.
16
Meni dojmljivo,
Od koje mi ne treba cjepivo,
Jer mi je uvijek bila nešto prihvatljivo,
S čim mi sve može bit isključivo.
Šta je bitno 2
Matej 15
1
Tada pristupiše k Isusu farizeji i književnici iz Jerusalema i zapitaše:
2
“Zašto učenici tvoji prestupaju predaju starih? Oni ne peru ruku svojih prije objeda.”
3
On im reče: “Zašto vi sami prestupate zapovijed Božju zbog predaje svoje!
4
Bog je zapovjedio: Poštuj oca i majku! i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smrću
umre!
5 A vi kažete: ‘Tko rekne ocu ili majki: Čim bih ti ja imao pomoći, posvetni je dar,
6
Taj ne treba više štovati oca ili majke.’ Tako dokinuste zapovijed Božju zbog
predaje svoje.
7
Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija
8
‘Narod ovaj štuje me samo usnama, ali srce je njegovo daleko od mene
9
Uzalud me poštuje, nauka je njegova samo ustanova ljudska.'”
10
Tada dozva narod i reče im: “Slušajte i razumijte:
11 Što ulazi u usta, ne čini čovjeka nečistim, nego što izlazi iz usta, to čini čovjeka
nečistim.”
12
Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: “Znaš li, da se farizeji uvrijediše, kad
čuše taj govor?”
13
On odgovori: “Svaki nasad, što ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit će se.
14
Ostavite ih! Oni su slijepi vođe slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu
u jamu.”
15
Tada mu reče Petar: “Objasni nam prispodobu ovu!”
16
On reče: “Jeste li i vi još nerazumni?
17
Zar ne uviđate, da sve, što ulazi u usta, ide u želudac i tada se izbacuje?
18
A što dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to čini čovjeka nečistim.
19
Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljuba, bludnost, krađa, lažno
svjedočanstvo, hula na Boga.
20
To čini čovjeka nečistim; a i neopranim rukama jesti, to ne čini čovjeka nečistim.
21
Odatle otide Isus dalje i povuče se u kraj Tira i Sidona.
Prodaja stanova – Projekt-Stupnik
