Svestran 2

Svestran 2

Jedem lijepo pa nisam zamusan,

S čim nisam joj gnusan,

Jer sam iskusan,

Zbog čega živim kao da je stvarnost san.

Do daljnjega gorljiv,

U svakom početku povjerljiv,

Jer sam marljiv,

Tako sam nedodirljiv.

Idem od kuda sam krenuo spontan,

I kako takav galantan,

Ako nešto nije jasno elokventan,

Dokle sam došao fascinantan.

Ne može me zamijeniti kolega nijedan,

Ma koliko bio vrijedan,

Jer toliko sam napredan,

Nisam od bilo koga nasljedan.

Iza mene sveučilište,

Što je bilo moje središte,

Od kud crpim ideje vješte,

Dok se zbog plana ne iz premještaju.

Od najboljeg čelika sazdan,

Zbog čega ne mogu biti ne obuzdan,

S čim sam pouzdan ,

Pa ne mogu biti izdan.

Sa svakim korakom pažljiv,

I tako snalažljiv,

S čim sam izdržljiv,

I taman dovoljno darežljiv.

Na nevolju razjaren,

S ljepšom uparen,

Pa jer sam nadaren,

Da dođem do kraja užaren.

Misao izvjestan,

Od početka častan,

Među drugima vrstan,

I sa svojim radostan.

Iz nova ekstravagantan,

U borbi pikantan,

S čim sam potentan,

Da budem još više briljantan.

Sa zdravljem imućan,

Pa joj obećan,

Jer sam toliko moćan,

Da imam svoj dućan.

Još neispričan,

Oduvijek neobičan,

Jer sam praktičan,

Ja sam i realističan.

S početkom cjelovit,

S čim sam sve više učinkovit,

I s tim darovit,

Zbog čega me se ne može ulovit.

Pjesma “Svestran 2” zrači snagu, samopouzdanje i odlučnost. Ona slavi iskustvo, marljivost i nepokolebljivost, koji sam svjestan svoje vrijednosti i predanosti svom putu.

Pjesma započinje stihovima koji izražavaju zadovoljstvo moje prehrane i zdravog načina života. Ja vodim računa o sebi, što me čini privlačnim drugima. Iskusnost koju sam stekao kroz život čini me neodbojnim, a on sam živim kao da je stvarnost san.

Tu sam gorljiv u svojim nastojanjima i povjerljiv u počecima. Moja marljivost je ono što me čini nedodirljivim, jer ja nisam samo sanjar, već i izvršitelj. Idem spontano i galantno, fascinantan u svojim dostignućima i elokventan kada iznosim svoje ideje.

Niti jedan kolega ne može zamijeniti me, bez obzira na svoju vrijednost. Tu se opisujem kao netko napredan i nisam nasljedan od bilo koga. Moje obrazovanje na sveučilištu bilo je središte mojeg rasta i razvoja, te mi pruža vješte ideje za suočavanje s izazovima. Ja se ne bojim mijenjati planove ako je potrebno, jer sam fleksibilan i otvoren novim prilikama.

Sazdan sam od najboljeg čelika, što me čini pouzdanim i neobuzdanim. Moja pouzdanost jamči da neće biti izdan. Sa svakim korakom, pažljiv sam i snalažljiv. Izdržljiv i darežljiv, nudeći podršku drugima kad je potrebno.

Nevolja

ne može razljutiti me, jer sam uparen s ljepotom. Moje nadarene sposobnosti vode me do kraja, užarenog od strasti. Ja sam uvijek siguran u svoje misli, častan od početka, vrstan među drugima i radostan zbog svojih dostignuća.

Ekstravagantan i pikantan u svojoj borbi. Ja sam potentan i težim biti briljantan. Moja snaga i vitalnost omogućuju mi da bude imućan u zdravlju, obećan onome što mu je važno, a imam i svoj vlastiti dućan, tj. svoje mjesto u svijetu.

Ja sam neobičan, ali praktičan i realističan. Moja cjelovitost čini me sve više učinkovitim. Ja sam jedinstven, neuhvatljiv i nezaustavljiv.

Pjesma “Svestran 2” nas nadahnjuje da vjerujemo u snagu iskustva i odlučnosti. Ona nas podsjeća da se marljivost i predanost isplate, te da je iskustvo neprocjenjivo. Neka nas ova pjesma potakne da budemo svestrani, hrabri i samopouzdani, te da iskoristimo svoju snagu za ostvarenje svojih ciljeva.

Pjesma “Svestran 2”, nas podsjećaja da smo svi jedinstveni i da naša snaga dolazi iznutra. Budimo iskusni, marljivi i odlučni u ostvarivanju svojih snova i postignuća. Neka nas ova pjesma inspirira da zasjajimo svojim vlastitim sjajem i budemo svestrani u svim aspektima našeg života.

Matej 13

24
Drugu prispodobu iznese im: “Kraljevstvo je nebesko kao čovjek, koji posija dobro
sjeme na njivi svojoj.
1744
25
Dok je sve spavao, dođe neprijatelj njegov, posija kukolj po pšenici i otide.
26
Kad onda uzraste usjev i uhvati se rod, pokaza se i kukolj.
27
Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: “Gospodaru, nijesi li ti dobro sjeme
posijao na njivu svoju? Odakle joj dakle kukolj?
28
On im odgovori: “Neprijatelj to učini. Tada sluge upitaše: “Moramo li otići i skupiti
ga?
29
On odgovori: “Ne! Inače biste morali skupljajući kukolj počupati zajedno s njim i
pšenicu.
30
Ostavite samo da zajedno oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću tada
žeteocima: “Skupite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se spali. A pšenicu nosite
u žitnicu moju.”