Čovjek
1
Jer se netko očitao,
I jer je netko pitao,
Čovjek je nešto čuo i pročitao,
Na što bi mu čestitao.
2
Htio bi mu se za nevolju ispričat,
Da dobije se ljudski pečat,
Jer zna se glasat i pričat,
S čim se dan može skončat.
3
Ljudska osjetljivost
Ima sumljičavost,
Zbog čega neka mudrost i lukavost,
Hoće strogu ljudsku povjerljivost.
4
Svaka vijest,
Hoće obavijest,
Zbog čega neka savjest i povijest,
Utječu na svijest.
5
Svaki čovjek ima konturu,
Koji može obogatit literaturu,
Jer ima neku kulturu,
Za svoju infrastrukturu.
6
Svaka pomoć čovjeku je potrebna hitno,
Jer sve je upitno,
Nešto je bitno i ne bitno,
S pitanjem šta je dobitno.
7
Čovjekov vrisak,
Od idola, modela i uzora spisak,
Ima dojam i utisak,
S čim ostavlja u svom vremenu otisak.
Dalibor Katić
Server – MyDataKnox
Čovjek – refleksija o ljudskoj biti
Pjesma “Čovjek” istražuje temeljne aspekte ljudskog postojanja, naglašavajući intelektualne, emocionalne i društvene dimenzije čovjeka. Kroz sedam strofa, gradim slojevitu sliku ljudskog bića kao misaonog, osjećajnog i djelatnog subjekta koji se nosi s izazovima spoznaje, odgovornosti, povjerenja i utjecaja na svijet.
Spoznaja i komunikacija
Prva i druga strofa postavljaju čovjeka kao biće koje stječe znanje kroz čitanje, slušanje i komuniciranje. Ljudi su svjesni utjecaja riječi i traže potvrdu svojih spoznaja. Istovremeno, prisutan je moralni aspekt – odgovornost za izgovorene riječi i učinjene postupke, što se ogleda u potrebi za isprikom.
Ljudska osjetljivost i povjerenje
Treća i četvrta strofa ističu složenost ljudske prirode. Osjetljivost, sumnja, mudrost i lukavost oblikuju međuljudske odnose, gdje je povjerenje ključni, ali često i lomljiv element. Informacije i vijesti ne postoje same za sebe – one oblikuju ljudsku savjest i kolektivnu povijest, utječući na percepciju stvarnosti.
Kultura i identitet
Peta strofa povezuje čovjekovu osobnu izgradnju s kulturom i literaturom. Svaki pojedinac nosi svoju posebnost, a kroz izražavanje i stvaralaštvo može doprinijeti širem društvenom kontekstu. Ljudska kultura nije statična – ona je infrastrukturni temelj za osobni i kolektivni razvoj.
Hitnost i relativnost ljudskih potreba
Šesta strofa postavlja pitanje nužnosti i prioriteta. Ljudske potrebe nisu uvijek jasno definirane – ono što je nekom bitno, drugome može biti nevažno. To otvara filozofsku dilemu o pravim vrijednostima i koristi koju pojedinac ili društvo može izvući iz određenih izbora.
Trag u vremenu
Završna, sedma strofa donosi misao o nasljeđu koje čovjek ostavlja za sobom. Popisi idola, uzora i modela pokazuju da čovjek ne djeluje izolirano – njegovi postupci ostavljaju trag u kolektivnoj svijesti. Vrijeme u kojem živi i stvara nije prolazno jer se njegovi otisci prenose na buduće generacije.
Zaključak
Pjesma “Čovjek” postavlja duboka pitanja o ljudskoj egzistenciji, moralu, kulturi i utjecaju. Njezin stihovni izraz koristi ritmičnost i ponavljanje kako bi naglasio složenost ljudskog postojanja. Čitatelja poziva na razmišljanje o vlastitoj ulozi u društvu i vremenu, ostavljajući otvoren prostor za interpretaciju i osobnu refleksiju.