Granično smislen 2
1
Kod nekih izuzetan,
Jer sam tolerantan,
Jer najvažnije je bit životan,
Jer pobjednik treba bit izvrstan.
2
Sa svojim osjetom osjetan,
Pa za mnoge sitan,
Jer sam transparentan,
Zbog čega kažu nisam inteligentan. J
3
Kao žvaka elastičan,
Hoće me sažvakat pa sam onda ciničan,
Zbog čega moram bit logičan,
Kako ne bi bio sa starim zmijama konačan.
4
Ne paše mi ni jedan,
Koji mi je srodan,
A nije svrsishodan,
Nisam još uvijek što bi neki htjeli slabovidan.
5
Još uvijek pomalo zelen,
Ja dobrima nježno svilen,
Pažljivo nedvosmislen,
Idem dalje svojim poslom zaposlen.
6
Od nekih obožavan,
Može se reć jer sam neizostavan,
Kao netko ispravan,
Koji dobro dođe kao kao netko sugestivan.
7
Malo genijalan i fantastičan,
Jer se može reći da sam autističan,
Na kraju ipak jednoznačan,
Jer sam uvijek identičan.
8
Za neke nepopravljiv,
Svojim brižljiv,
Pa sam kako kad prihvatljiv,
Jer moram bit snalažljiv.
9
Neki me nikad neće cijenit,
Pa me hoće zamijenit,
Jer sam istinit,
Znam šta mi je učinit.
10
Koliko je moguće pokretan,
Pa je nemoguće skroz bit pametan,
Ipak sveobuhvatan,
Da budem sultan.
Dalibor Katić
Granično smislen 2
Marko 7
1
Potom se nađoše kod njega farizeji i neki književnici, što su bili došli iz Jerusalema.
2
Oni opaziše, kako su neki od učenika njegovih objedovali nečistim, to jest
neopranim rukama.
3 A Farizeji i uopće Židovi ne jedu, a da prije ne operu svoje ruke, držeći običaje
starih.
4
Kad dođu s trga ne jedu ako prije ne operu. Tako ima još mnogo drugih običaja, što
su primili te drže: pranje čaša, vrčeva i kotlova.
5
Tada ga upitaše farizeji i književnici: “Zašto se učenici tvoji ne drže predaje starih,
nego jedu nečistim rukama?”
6
On im odgovori: “Zgodno je Izaija rekao o vama licemjerima u Pismu:, Ovaj me
narod štuje samo usnama, a srce je njegovo daleko od mene.
7
Uzalud me poštuje, nauka je njegova samo čovječja ustanova.
8
Zapovijed Božju ostavljate, čvrsto se držite čovječjih ustanova. Pranje vrčeva, čaša i
drugo tako što činite toliko.”
9
Tada nastavi: “Dobro razumijete ne osvrtati se na zakon Božji, da očuvate predaju
svoju.
10
Tako Mojsije reče: “Poštuj oca svojega i majku svoju, i: “Tko opsuje oca ili majku,
smrću neka umre!
1804
11 A vi kažete: “Ako jedan rekne ocu ili majci: “Čim bih ja tebi imao pomoći, jest
korban, to znači: “posvetni dar,
12
Onda mu više ne dadoste ništa učiniti za oca ili majku.
13
Stim dokidate zapovijed Božju svojom predajom, koju vi postaviste. I tako još
mnogo koješta činite.”
14
Tada dozva opet narod i reče mu: “Poslušajte me svi i razumijte!
15 Što izvana ulazi u čovjeka, ne može ga učiniti nečistim; samo to izlazi iz čovjeka,
to čini čovjeka nečistim.
16
Tko ima uši, neka čuje!”
17
Kad je bio došao od naroda a kuću, upitaše ga učenici njegovi za prispodobu,
18
Odgovori im: “Tako ste zar i vi još nerazumni” Ne uviđate li, da sve, što izvana
ulazi u čovjeka, ne može ga učiniti nečistim?
19
Jer mu to ne dolazi u srce, nego u želudac i ide svojim naravnim putem, koji
izlučuje sve ostatke.
20
A što,” nastavi on, “izlazi iz čovjeka, to čini čovjeka nečistim.
21
Jer iz nutarnjosti, iz srdaca ljudskih, dolaze zle misli, blud, krađa, umorstvo,
