Imam volju 1
1
Kad sam labav,
Neću da se pravim grbav,
Jer njena bezuvjetna ljubav,
Ima za mene izbav.
2
Njena prijaznost,
Čija je velika učestalost,
Daje svoju milost,
Zbog čega me grije njena prisutnost.
3
Kad se pojavi pojava koja ima veliku osjetljivost,
Njena pomirljivost,
Imam moju građanska dužnost,
Za što veću unosnost.
4
Kad su vremena glasačka,
Ja sam njena igračka,
Jer volja politička,
Ima zahtjeve za ona koja su tvornička.
5
Od svog pritiska,
Koja su sva pitanja sudska,
Ljubav majčinska,
Me prati do prostranstva nebeska.
6
Čuva me se kao kneza,
Umjesto uljeza,
Što joj je moralna obveza,
Jača od naj čeličnijeg željeza.
7
Zbog mog obilježja,
Koja me prate u sva okružja,
Volja božja,
Ispravno me vode na sva raskrižja.
8
Od mog kalibra,
Jako hrabra,
Jer joj je volja dobra,
Pa me sa sobom sabra.
9
Ona je solidna,
Posebno kad su vremena radna,
Jer njena volja slobodna,
Može nam svima bit samo ugodna.
10
Nisu nam potrebna nikakva prevoditelja,
Jer od nje nema većeg nositelja,
Zbog čega sve postoji kod mene žarka želja,
Kao njezinog branitelja.
Imam volju 1
Luka 16
1
Dalje reče učenicima svojim: “Bio je jedan čovjek bogat, koji je imao upravitelja.
Ovaj je bio optužen kod njega, da mu prosipa imanje.
2 On ga dade dozvati i reče mu: ‘Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju!
Ne možeš dulje ostati moj upravitelj.’
3 Tada upravitelj pomisli u sebi: ‘Što da počnem, kad mi gospodar moj oduzima
upravljanje? Kopati ne mogu, prositi stidim se.
4
Znam što ću činiti, da me prime u kuće svoje, kad me se digne s uprave.’
5
I dozva redom dužnike gospodara svojega. Prvoga zapita: ‘Koliko si dužan
gospodaru mojemu?’
6 Od odgovori: ‘Što bata ulja.’ Reče mu: ‘Uzmi pismo svoje, sjedi i piši brzo pedeset!’
7 Drugoga zapita: ‘Koliko Bi ti dužan?’ On odgovori: ‘Što korova pšenice.’ Reče mu:
‘Uzmi pismo svoje i piši osamdeset!’
8
Gospodar pohvali nepravednog upravitelja, što je radio mudro, jer su djeca ovoga
svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.
Prodaja stanova – Projekt-Stupnik
