Imam volju 2
1
Jer postoji imaginacija,
Ne postoji nam konkurencija,
Za koju moja inteligencija,
Ima bezbroj pravih reakcija.
2
S mog gledišta,
Ono što nam dopušta,
Moja mašta,
Da se može dogodit svašta.
3
Nadilazi naša fleksibilnost,
Svaku tajanstvenost,
Koju ne može ugasit gorljivost,
Jer je tu prisutna velika posvećenost.
4
Sve je veća kristalizacija,
Svih svladanih operacija,
Koju nadilazi njena imaginacija,
Jer nam je takva lokacija.
5
Piše se naša knjiga,
Puna intriga,
Jer postoji briga,
Koja postoje zbog svih naših podviga.
6
Zbog našeg pozitivizma,
Jer smo duhovitog sarkazma,
Dalje naša karizma,
Svladava bilo kojeg egoizma.
7
Izbjegava se večera,
Iza koje stoji zavjera,
Jer prava vjera,
Drži se svog smjera.
8
Mi smo institucija,
Kojoj nije nepoznata bilo koja informacija,
Jer postoji i intuicija,
Nepoznata nam je jača od nas kompetencija.
9
Mora da me podsjeća,
Jer na putu je bilo puno smeća,
Za koju se može reći nikako nije sreća,
Jer bila su potrebna svakakva poduzeća.
10
Moja postaja prva i zadnja,
Za koju postoji predradnja,
S kojom postoji žudnja,
Da se nastavi daljnja izgradnja.
11
Dobro školovana,
U najljepšu boju umotana,
Moja s njom je nakana,
Sva koja ze mogu zvat valjana.
12
Kad se radi obzervacija,
Naših funkcija,
Prisutna je motivacija,
Do krajnjih ovacija.
13
Naša pažnja,
Ima tražnja,
Koju hoće čežnja,
Zbog koje u vječnost postoji vožnja.
14
Kad se krivuda,
Može da se opravda,
Jer mora doć pravda,
Našoj plemenitosti potvrda.
15
Od savršentva,
Do spokojstva,
Naša molitva,
Nadilazi sva otjastva.
16
Jer nam nisu drugi do gležnja,
Tuđa mržnja,
Hoće da naša plemenita težnja,
Ulovi njihova savjesti grižnja.
Imam volju 2
Luka 16
1
Dalje reče učenicima svojim: “Bio je jedan čovjek bogat, koji je imao upravitelja.
Ovaj je bio optužen kod njega, da mu prosipa imanje.
2 On ga dade dozvati i reče mu: ‘Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju!
Ne možeš dulje ostati moj upravitelj.’
3 Tada upravitelj pomisli u sebi: ‘Što da počnem, kad mi gospodar moj oduzima
upravljanje? Kopati ne mogu, prositi stidim se.
4
Znam što ću činiti, da me prime u kuće svoje, kad me se digne s uprave.’
5
I dozva redom dužnike gospodara svojega. Prvoga zapita: ‘Koliko si dužan
gospodaru mojemu?’
6 Od odgovori: ‘Što bata ulja.’ Reče mu: ‘Uzmi pismo svoje, sjedi i piši brzo pedeset!’
7 Drugoga zapita: ‘Koliko Bi ti dužan?’ On odgovori: ‘Što korova pšenice.’ Reče mu:
‘Uzmi pismo svoje i piši osamdeset!’
8
Gospodar pohvali nepravednog upravitelja, što je radio mudro, jer su djeca ovoga
svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.
Prodaja stanova – Projekt-Stupnik
